Četvrtak, 14. studeni, 2019
U kazališnoj dvorani Zajednice Talijana u Umagu, upriličeno je u četvrtak, 7. studenog predstavljanje knjige “Nazario Sauro: priča o jednom mornaru”, čiji je autor Romano Sauro, umirovljeni admiral talijanske mornarice, unuk glavnog junaka knjige, koji je sa svojim sinom Francescom napisao ovo djelo posvećeno životu svog slavnog djeda. Nazario Sauro (Kopar, 1880. – Pula 1916.) je kod nas relativno nepoznat, ali u Italiji je on nacionalni junak čije ime nosi čak 40 škola, ulice i obale u skoro svakom primorskom mjestu, poneki trgovi, a na tršćanskoj obali prepoznatljiva je njegova brončana statua koju je izradio kipar Tristano Alberti povodom pedesetgodišnjice smrti.
Osim povijesnog i književnog aspekta, ovo je predstavljanje imalo i humanitaran karakter, budući da će prihodi od prodaje knjige biti donirani udruzi Petar Pan iz Rima koja omogućava djeci oboljeloj od raka i njihovim obiteljima koji ne žive u talijanskom glavnom gradu besplatan boravak u kući prilagođenoj da im olakša put ka ozdravljenju. Upravo je prilikom posjeta ovoj kući Romano Sauro dobio nadahnuće da isplovi sa svojom devet metara dugom jedrilicom na projekt koji je nazvao sto luka, s ciljem da tijekom dvije godine putovanja posjeti sto gradova i u svakome održi predavanje te ponudi kopije svoje knjige na prodaju. Na kraju je posjetio preko dvjesto luka, čak i s druge strane Jadrana, u Albaniji, Crnoj Gori, te nakon toga nastavio drugim prijevoznim sredstvima i posjetio gradove daleko od mora, održavši do sada oko 500 predavanja.
“Plovidba nije bila laka”, priznaje 68-godišnji Romano, “ali su me ta djeca ohrabrivala, te me u najtežim trenucima putem društvenih mreža poticala da nastavim, iako sam bio na rubu odustajanja”, prisjeća se autor te dodaje da nije plovio ljeti kada traju praznici, jer je predavanja obično držao u školama, susrevši se do sada s preko 50 tisuća učenika.
Nazario Sauro je bio podanik Austro-Ugarske Monarhije, ali je, kada je buknuo Prvi svjetski rat, odlučio kao i mnogi drugi Talijani boriti se na talijanskoj strani, znajući da će biti osuđen na smrt za veleizdaju bude li zarobljen. Služio je u Talijanskoj kraljevskoj mornarici, a zbog svojeg izvrsnog poznavanja obale, zapovijedao je malim plovilima kojima je vršio prepade na neprijateljskom teritoriju, sadašnjoj hrvatskoj obali. Zarobljen je kad se podmornicom nasukao pored otoka Unije i obješen u Puli 1916. u dobi od 36 godina, a u jednom od svojih zadnjih pisama supruzi, inspiriran mislima poznatog talijanskog revolucionara Giuseppea Mazzinija naglašava kako je prije svega bio Talijan, pa otac i na kraju čovjek.
“Ovo je samo jedan od milijuna života”, podsjeća Romano Sauro, “koji su skončali, u Prvom, a kasnije još više u Drugom svjetskom ratu, da bismo mi danas živjeli u miru i slobodi, i moramo se toga svako toliko prisjetiti”.
Tekst Marko ŠORGO i Lidija KUHAR
Fotografije Marko ŠORGO
